Croatian Historians - Mrnavi, Ivan Tomko, Zavorovi, Dinko

Mrnavi, Ivan Tomko Zavorovi , Dinko Vitezovi Ritter, Pavao KR ELI , Baltazar Adam Levakovi , Rafael

Mrnavi, Ivan Tomko Mrnavi , Ivan Tomko (lat. Johannes Tomco Marnavich, Marnavitius; pseudonimi Bo njanin, Bosnensis), hrvatski povjesni ar i knji evnik ( ibenik, 7. II. 1580 Be , 1. IV. 1637). Nakon kolovanja u ibenskome sjemeni tu, zavr io teologiju i filozofiju u Rimu (1603). God. 1606. bio je imenovan za kanonika i biskupskog odvjetnika u ibeniku, 1627. za zagreba koga kanonika i arhi akona, a 1631 35. bio je naslovni biskup bosanski. Izdavanjem glagoljskih knjiga sudjelovao je u radu Zbora za irenje vjere (1622). U svojem historiografskom radu esto je koristio krivotvorene isprave i izmi ljena rodoslovlja, a me u njegovim povijesnim djelima ne to je vrjednije djelo Justinijanov ivot (Vita Justiniani), napisano oko 1619. u Rimu, zapravo plagijat istoimenoga Teofilova djela, kojim je Mrnavi poku ao dokazati slavensko podrijetlo cara Justinijana. Zastupao je neto no mi ljenje da su Slaveni balkanski starosjedioci, te je me u Slavene ubrojio Ilire, Tra ane i druge, pa i sve rimske careve i ugledne anti ke ljude ro ene na Balkanu (u raspravi O Iliriku i njegovim carevima De Illyrico caesaribusque Illyricis, 1603).

S pomo u krivotvorenih dokumenata i izmi ljenih rodoslovlja nastojao je svoju obitelj dovesti u vezu s uglednim obiteljima (Nemanji ima, Mrnjav evi ima i dr.). U radu o glagoljskom psaltiru Nikole Rabljanina iznio je, pak, teoriju o sv. Jeronimu kao tvorcu glagoljice. Od male je vrijednosti njegov povijesni spis Ogled o prioratu Vrana (Discorso dell priorato della Wrana, 1609), zna ajan ponajprije zbog kori tenja djela starijih pisaca i arhivske gra e, dok ve e zna enje ima spis o P. Berislavi u naslovljen ivot Berislava Bosanca, biskupa vesprimskoga, bana Dalmacije, Hrvatske, Slavonije i Bosne (Vita Berislavi Bosnensis episcopi Vesprimensis Dalmatiae, Croatiae, Slavoniae Bosnaeque bani, 1620), zapravo plagijat rukopisa A. Vran i a. Dokumentarnu vrijednost zadr ao je njegov opis Bosne iz 1627 (objavljeno u Glasniku Zemaljskog muzeja, 1909). Drama u 5 inova Osman ica (1631), u kojoj Mrnavi iskazuje radost zbog pobjede nad Osmanlijama kraj Ho ima, i poema ivot Magdalene od knezov Zirova plemena Budri i a (1626) pisane su akavskim narje jem.

Zavorovi, Dinko Zavorovi , Dinko (Zavoreo, Zavoreus; Domenico, Dominik), hrvatski povjesni ar i humanist ( ibenik, oko 1540 ibenik, 5. X. 1608). Potomak ugledne ibenske plemi ke obitelji. kolovao se u ibeniku te u Padovi, gdje je u io pravo. Vrativ i se u ibenik obna ao je razli ite du nosti, bio je lan gradskog vije a i Vije a petnaestorice te gradski sudac. Svoje prvo povijesno djelo, Rasprava o ibenskoj povijesti (Trattato sopra le cose de Sebenico), napisao je 1597. u obliku komunalne povijesti i posvetio ibenskomu povjesni aru F. Divni u. Sa uvan je samo rukopis prvoga dijela, u kojem opisuje zbivanja od postanka ibenika do 1412., kada se grad predao Mleta koj Republici. Ne mo e se pouzdano tvrditi da je Zavorovi napisao i drugi dio toga djela. God. 1585., zbog negativnih stajali ta prema Mle anima, odlukom mleta kih vlasti bio je protjeran iz ibenika te je do 1588. ivio u Ugarskoj kod svojega prijatelja i mecene F. Vran i a. Kao asnik u Vojnoj krajini i Ugarskoj sudjelovao je u bitkama protiv Osmanlija pa mu je 1587. za vojne zasluge Rudolf II. Habsbur ki potvrdio plemi ki naslov i dodijelio grb.

God. 1588. na poziv sugra ana vratio se u ibenik i zapo eo pisati djelo O dalmatinskoj povijesti (De rebus Dalmaticis), u kojem je opisao povijesna zbivanja na podru ju Dalmacije po ev i od anti koga doba, kada je ona jo bila dio rimskoga Ilirika, do 1437., kada je umro kralj Sigismund Luksemburgovac. Prvu verziju rukopisa, podijeljenu u deset knjiga, 1598. dao je na itanje franjevcu Robertu Bonaventuri Britancu (pravim imenom Robert Turner), koji je preminuo ve idu e godine. Pogrje no zaklju iv i da mu je rukopis ukraden, 1602. dovr io je novu verziju istoga djela i podijelio ga u osam knjiga. Tre e njegovo povijesno djelo, Propast i zauze e Bosanskoga Kraljevstva (Ruina et presa del regno della Bossina), jedini mu je tiskani tekst, a objavljen je 1602. u Veneciji. Jedini pak njegov poznati lirski tekst posvetna je pjesma, koju je 1605. na hrvatskom jeziku napisao za spjev Jarula J. Barakovi a. Premda sporne znanstvene vrijednosti, Zavorovi ev rad u okviru hrvatske humanisti ke historiografije zauzima va no mjesto kao poku aj da se u doba nepovoljnih politi kih prilika napi e sustavna povijest Dalmacije.

Levakovi, Rafael Levakovi , Rafael, hrvatski crkveni pisac i povjesni ar (Jastrebarsko, oko 1590 ? Zadar, 1650). Franjevac, od 1623. djelovao u Rimu u slu bi Kongregacije za irenje vjere (Congregatio de propaganda fide). Ondje je radio kao redaktor crkvenoslavenskih liturgijskih knjiga. Tada je objavio vi e crkvenih i liturgijskih djela na glagoljici i irilici: Nauk karstjanski kratak (1628), Azbukividnik slovinskij (psalterij, 1629), Misal rimski (Missal rimskij va zik slavenskij, i latinski naslov: Missale Romanum Slavonico idiomate, 1631), Ispravnik za jereji ispovidnici (1635. glagoljicom i 1636. latinicom) i asoslov rimski (1648). asoslov (od 1864 stranice), ra en po uzoru na rusko-slavensku (ukrajinsku) grafiju i jezik, postao je uzorak rusko-hrvatske redakcije crkvenoga jezika u Hrvata. Pod utjecajem ukrajinskih unijata u Rimu, a po nalogu rimske Kongregacije za irenje vjere, u ta je izdanja unio elemente ruske redakcije crkvenoslavenskoga jezika. Takvi rusificirani glagoljski tekstovi odr ali su se sve do druge polovice XIX. stolje a. Za rimsku kuriju obavljao je razli ite diplomatske i crkvene poslove u Njema koj, Rusiji, Poljskoj i Ugarskoj. Od 1636. u Zagrebu, gdje ga je biskup Benedikt Vinkovi elio postaviti za mar anskoga (unijatskoga) biskupa; postigao je samo imenovanje za naslovnoga smederevskog biskupa. Od 1641. ponovno u Rimu, a kada je 1647. bio imenovan ohridskim nadbiskupom, uzalud je nastojao do i u taj grad. Ostavio vi e povijesnih rasprava i nedovr enih djela, uglavnom iz nacionalne i crkvene povijesti (neki su rukopisi povijesnih djela na latinskom).

U arhivima i knji nicama uva se mnogo njegovih rukopisa. Osobito su vrijedni nedovr ena povijest Zagreba ke crkve Historiola de fundatione et structura ecclesiae Zagrabiensis, gra om koje su se slu ili B. A. Kr eli i D. Farlati, prijepis Ordo et series cleri Dioecesis Zagrabiensis 8. martii 1574 in synodo, koji sadr ava mnoge korisne podatke o kaptolu i biskupiji te o glagolja ima me u sve enstvom (oba u Arhivu HAZU), te korespondencija s biskupom Vinkovi em (Nadbiskupski arhiv u Zagrebu), dijelom objavljena (Croatiae auctores Latini. www.ffzg.unizg.hr/klafil/croala). Iako su se u dijelu literature Levakovi u spo itavale ambicije za crkvenim astima i naru avanje hrvatskoglagoljske jezi no-knji evne tradicije, novija ih istra ivanja opovrgavaju, potvr uju i ga kao zauzeta djelatnika poslijetridentske katoli ke obnove, koji je stekao istaknuto mjesto u hrvatskoj baroknoj knji evnosti i kulturnoj povijesti. O njem je 2009. u Zagrebu organiziran skup te 2010. tiskan zbornik s mnogobrojnim novim pojedinostima iz ivota i djelovanja te rukopisnim latinskim spisima.

DJELA: Nauk karstnski kratak. Da se moe nauiti na pamet. In Roma, nella stampa della Sac. Congr. de propag. fide, 1628(1629. irilicom). Azbukividn k slovinski , i e op ennim na inom Psalteri nazivaet se. Pismom b. erolima Stridonskago prenapravlen o. f. Rafailom Levakovi em Herva aninom ina Man ih brat Obslu evaju ih, Der ave Bosne Hervatske. U Rimu, va Vitiskalnici Svete Skup ini ot razmno eni veri, 1629 (16932). Missale Romanvm Slavonico idiomate ivssv S.D.N. Vrbani Octavi editvm. Missal rimski va ezik slovenski sazdan poveleniem P.G.N. pape Urbana Osmago. Romae, typis & impensis Sac. Congr. de propag. fide, 1631. Ispravnik za erei ispovidnici, i za pokornih. Prenesen nigda s latinskoga zika u slovinski , po Popu imunu Budineu: a sada pismenni glagolskimi ispisan, i nape a en, O. Rafailom Levakovi em. Romae, typis Sac. Congr. de propag. fide, 1635 (1636. latinicom). Breviarivm Romanvm Slavonico idiomate Iu u S.D.N. Innocentii PP.X. editvm. asoslov rimski slavinskim zikom Poveleniem S.G.N. Innokenti Papi X vidan . Romae, typis & impensis Sac. Cong. de propag. fide, 1648.

KRELI, Baltazar Adam KR ELI , Baltazar Adam (Kerchelich, Kerchelics; Bolti ar, Boltek, Bolthisar), povjesni ar ( enkovec kraj Zapre i a, 5. II. 1715 Zagreb, 29. III. 1778). Pripadao ni emu plemstvu brdove koga kraja i katkad nosio pridjevak Krbavski (de Corbavia). U Zagrebu polazio isusova ku gimnaziju 1722 28, a 1729. pre ao u sjemeni te. Kao stipendist Zagreba koga kaptola u Hrvatskom kolegiju u Be u 1731 34. studirao filozofiju, a od 1734. teologiju te crkveno i gra ansko pravo u Ugarsko-ilirskom kolegiju u Bologni, gdje je 1738. obranio teze iz skolasti ke teologije. Bio kapelan u upi Sveti Martin pod Oki em, od 1739. upnik u Selima kraj Siska (1745. sastavio Liber memorabilium parochiae Sellensis ad Sisciam; tiskano u Tkal i u, 1999); u duhu reformnoga katolicizma nastojao je racionalizirati pu ke svetkovine.

God. 1745. imenovan je podlektorom zagreba koga sjemeni ta, gdje je predavao retoriku i poeziju. Kako se ve u Bologni po eo zanimati za crkvenu povijest, skupljaju i podatke za ivotopise zagreba kih kanonika, J. Marcelovi darovao mu je 1740. rukopise o povijesti zagreba ke Crkve povjeriv i mu da ju zavr i. God. 1747. postao je zagreba kim kanonikom magistrom, objavio ivotopis A. Ka oti a i bio izabran za rektora Hrvatskoga kolegija u Be u (do 1749). Ondje je, me u ostalim, nastojao izobraziti konviktorce N. i P. krlca te I. Pata i a u duhu prosvjetiteljskih nazora za dr avne inovnike te planirao osnutak akademije radi skupljanja rukopisa vezanih uz domovinsko pravo i povijest. Ugled crkvenoga povjesni ara i pravnika omogu io mu je sudjelovanje u sporu izme u pape Benedikta XIV. i kraljice Marije Terezije o dodjeljivanju crkvenih beneficija, zbog ega je dobio naslov apostolskoga protonotara 1749. Te godine postaje pomo nikom biskupa F. Klobusiczkoga, na iji mu nagovor kraljica podjeljuje i naslovnu opatiju sv. Petra i Pavla de K cs u Egerskoj biskupiji.

Nakon povratka u Hrvatsku sudjeluje u rje avanju spora izme u Kaptola i hrvatskih stale a oko podlo nika i zapovjedni tva nad utvrdom Dubicom, o em svjedo i njegov rukopis Relatio negotii Dubiczensis anno 1749 et respective 1750 Viennae acti (Nadbiskupski arhiv u Zagrebu, Kapt. spisi XVIII. st., fond 24, br. 52). U prigodi progla enja svete godine 1750. sudjeluje u redakciji kajkavskoga prijevoda knji ice Kratek navuk od ob inskoga jubileuma iliti veseloga svetoga obilnoga pro enja (Zagreb 1751). S Klobusiczkym 1751. pribiva zajedni komu ugarsko-hrvatskomu saboru u Po unu. Kao vrsnoga pravnika, kraljica ga 1752. imenuje prisjednikom Sudbenoga stola. God. 1754. zavr io je ve i dio svoje povijesti zagreba ke Crkve, Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis. Premda ju je zami ljao u tri knjige, ostao je na prvom dijelu prvoga sveska, u kojem je prikazao slijed biskupa 1091 1603 (u cijelosti tiskano 1769. zbog prije enja nekih pripadnika Kaptola i biskupa F. Thauszyja). U drugom dijelu, napisanu nakon 1758. i sa uvanu u prijepisu (Historia celebris ecclesiae Zagrabiensis continuata MSS; Kaptolski arhiv u Zagrebu), obradio je razdoblje od biskupa . Bratuli a do P. Petreti a, a nenapisane knjige imale su sadr avati povijest Zagreba koga kaptola, stolne crkve i samostana te odnose prema drugim biskupijama.

Za potrebe Hrvatskoga sabora 1754. napisao je raspravu o granicama Kranjske, tajerske i Hrvatske te je bio uklju en u popisivanje stanovni tva Kri eva ke i Vara dinske upanije. Nakon osnutka povjerenstva M. J. Althanna, koje je ispitivalo uzroke selja ke bune 1755. i pripremalo temelje za reformu zastarjele kraljevinske uprave, na zahtjev be koga dvora i potaknut kralji inim obe anjem o dobivanju polo aja zagreba koga prepo ta sastavio je, kako s m navodi, dva prijedloga upravno-politi ke reforme. U prvom predla e osnivanje izvr noga tijela (gubernij) za sve hrvatske zemlje u Habsbur koj Monarhiji, sa sjedi tem u Zagrebu ili Kri evcima, koje bi imalo bana za predsjednika i 12 lanova, a provodilo bi kraljevske odredbe, nadziralo financije, brinulo se o javnom zdravstvu i gospodarstvu te sigurnosti cesta, a u drugom prijedlogu zauzima se za uvo enje upanijskoga sustava po uzoru na Ugarsku. Unato obe anju, nije dobio prepozituru, prihodima koje je htio financirati tiskanje svojih knjiga. Njegovo sudjelovanje u prijedlozima upravne reforme i u popisivanju poreznih dimova protuma eno je kao izdaja domovine, te mu je namje ten proces ( velika pravda ). Kaptol, na elu s Thauszyjem, optu io ga je 1756. za vi e pronevjera, nepoha anje katedrale i nagovaranje na sodomiju dok je bio podlektor u sjemeni tu.

Meu optube nije ula ona o sramotnoj i pogrdnoj knjiici paskvilu koja je, ini se, bila glavni povod za pokretanje procesa, a odnosila se vjerojatno na njegov prijedlog reforme. Spor je 1760. okon an nagodbom: K. je morao iskazati poslu nost svojemu biskupu te vratiti novac. Za trajanja parnice uzdr avao se uglavnom privatnim pou avanjem plemi ke mlade i. Za nju je napisao svojevrstan repertorij za ispite iz pravnih znanosti, Politicarum institutionum p[artes] III in specie de Hungariae et adnexarum provinciarum moderno veterique imperio pro captu studiosae juventutis (neko u Be koj dvorskoj knji nici, rkp. danas nepoznat), i druge rukopisne priru nike, npr. Systemata varia gubernii regni Hungariae et Sclavoniae (sastavljeno 1757. na zamolbu bana F. Nad sdyja; NSK, R 3058). God. 1762. objavio je knjigu Kratek navuk od svete messe i s N. Lauren i em napisao Pridavek, dodatak tre emu izdanju Kronike P. Vitezovi a Rittera, o zbivanjima u Hrvatskoj 1749 62. Nacrt doga aja u Pridavku dr i se okosnicom njegova najpoznatijega djela Annuae 1748 1767, koje je po eo pisati 1764. zamisliv i ga kao suvremenu povijest Banske Hrvatske za Marije Terezije. U njem opisuje politi ke i dru tvene doga aje, iznosi podatke iz privatnoga ivota suvremenika, ali i mnoge autobiografske, uklju uju i izvje e o sudskom procesu. Na meti su mu nositelji asti u kraljevinskoj upravi, osobito uzak krug koji je dominirao javnim ivotom.

Prema S. Krivo i u, glavninu djela zavr io je i zape atio najkasnije 1774. Rukopis je nakon njegove smrti cenzuriran te zamalo spaljen zbog izno enja privatnoga ivota javnih osoba. Zahvaljuju i N. krlcu, djelo je sa uvano (danas u NSK), a navodno skandalozni dijelovi prebrisani su crnom tintom. Kr eli eva politi ka misao i monarhijski patriotizam najo itiji su u spisima nastalima za zajedni koga ugarsko-hrvatskoga sabora u Po unu 1764, na kojem se raspravljalo o zakonodavnoj vlasti u Ugarskoj; cezaropapisti ka knjiga De originibus et usu perpetuo potestatis legislatoriae circa sacra apostolicorum regum Hungariae (1764) A. F. Koll ra (autorstvo pripisivano i Kr eli u) izazvala je osudu ugarskoga plemstva i Rimske kurije (najpoznatiji je rkp. Vexatio dat intellectum G. Richwaldskoga), a K. se raspravi priklju io neobjavljenim spisima De sublimium duarum in mundo potestatum fundamento et concordia, o skladu crkvene i svjetovne vlasti, i Dissertatio de Tripartito sive de opere Verb czy, o slaboj primjenjivosti zbirke obi ajnoga prava u modernom upravljanju dr avom. Iz 1764. potje e i njegov rkp. o povijesti pe u ke Crkve Ad Dei gloriam episcopatus Penthe seu Quinqueecclesiensis ecclesiae notitiae veteres (NSK, R 3448), u predgovoru kojega tuma i na ela diplomati ke kritike, navodi svoje izvore i pomagala te govori o povijesti izdavanja Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis i kritici koju mu je uputio Richwaldsky u spisu Vexatio. O

O vlastitu je tro ku 1769. tiskao djelo De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares, posve eno Mariji Tereziji, koja mu je jo za njegova boravka u Be u povjerila da nastavi Vitezovi evu misiju i napi e povijest koja bi branila prava ugarske krune na Hrvatsku, Slavoniju, Dalmaciju, Srbiju i Bosnu, zbog ega je od Ugarske kancelarije dobio Vitezovi evu rukopisnu ostav tinu. U djelu napominje da ne pi e povijest tih krajeva, nego iznosi bilje ke za nekoga tko e se prihvatiti pisanja povijesti. Podijeljeno na etiri razdoblja procvat i opadanje Rimskoga Carstva, vladari hrvatske krvi, hercezi i ugarski kraljevi teugarsko-austrijski vladari djelo je prikaz prava ugarske krune na Dalmaciju i Hrvatsku do 1606. Posebnu vrijednost ima poglavlje Status actualis Sclavoniae Croatiaeque cum ejus accessoriis relatio, svojevrstan statisti ki pregled kraljevinske uprave. Istodobno je tiskano djelo Historiarum. Oba se dr e Kr eli evim prilogom tzv. u enomu prosvjetiteljstvu . Recenzije iz 1771. u asopisima poput Nova acta eruditorum (Leipzig) i Prager gelehrte Nachrichten pohvalile su Kr eli a za patriotska nastojanja u rasvjetljivanju domovinske povijesti. Prema V. Kalafati u, za uzore je imao erudite poput J. Mabillona, E. Mart nea, B. de Montfaucona, L. A. Muratorija, P. Lambecka i Koll ra. Svoj je rad temeljio na kriti koj obradbi isprava kao putu za pronala enje istine koja po iva na povijesnoj vjerojatnosti, a glavni su mu argumenti u obranu teza bila pisana svjedo anstva iz pro losti.

Sura ivao je s poznatim povjesni arima, a neki od njih (Koll r, D. Cornides, J. S. Lakits, G. Pray, D. Farlati) itali su pojedina no tiskane arke djela Historiarum iz 1754. te mu odali priznanje za u enost; tako er se dopisivao s drugim u enjacima (C. Wolle, K. Pehm, E. Fr lich, M. Lip i , M. M. Mili i ). Za Illyricum sacrum Farlatija i J. Colettija (5. Venecija 1775) napisao je dijelove o povijesti zagreba ke Crkve (biskupi M. Eszterh zy, J. Branjug, Klobusiczky, Thauszy, I. K. Paxy i J. Galjuf). Napredak u karijeri omogu en mu je nakon Thauszyjeve smrti 1769, te je 1770. bio imenovan azmanskim arhi akonom. Te godine tiskano mu je pismo upnicima njegova arhi akonata De archidiaconi officio, u kojem je, uz autobiografske podatke, istaknuo nu nost borbe protiv praznovjerja, te knji ica De indulgentia jubilaei anno praesenti 1770. Nakon ukinu a Dru be Isusove 1773. na kajkavski je preveo breve pape Klementa XIV. o tom doga aju (Skon anje Tovaru tva Jezu evoga zvaneh druga Jesuit leto 1773 po Klemen u pape XIV vu injeno iz dija koga dokon anja na horvacki jezik prene eno; NSK, R 3905). Za potrebe studenata politi ko-kameralnoga studija, budu ih dr avnih inovnika, napisao je Scriptorum ex regno Sclavoniae (1774), biografije 31 istaknutoga pisca iz pravnih i povijesnih znanosti koji su podrijetlom ili djelatno u bili vezani uz Bansku Hrvatsku i Slavoniju, to je prvo takvo knji evnopovijesno djelo u sjevernoj Hrvatskoj.

Rasprave o povlasticama grada Celja i o Andautoniji, za koju je pogrje no mislio da se nalazila na podru ju dana njega Stenjevca, objavio je 1765. i 1766. u Calendarium Zagrabiense, a dr i se da je 1771. sura ivao i u prvim hrvatskim novinama Ephemerides Zagrabienses, za to nema potvrde. Pritisnut bole u, 1777. darovao je svoju knji nicu (677 tiskanih djela i pedesetak rukopisa) novoosnovanoj zagreba koj Kraljevskoj akademiji znanosti (danas sastavni dio fundusa NSK; pojedini rukopisi uvaju mu se i u HDA, Arhivu HAZU i Nadbiskupskom arhivu u Zagrebu, neki prijepisi u nacionalnim knji nicama u Be u i Budimpe ti). Ocjena suvremenika o Kr eli evu historiografskom radu bila je dvozna na: s jedne strane u ivao je ugled i vjerodostojnost, hvaljen zbog u enosti i autoriteta kojemu su se mnogi obra ali za mi ljenje, s druge pak, po ev i s A. Hor nyijem, bio je kritiziran, ponajvi e zbog konfuznosti izlaganja te nedotjerane latin tine to se mo e protuma iti razlikama erudicijske i prosvjetiteljske historiografije, od kojih prva nije puno polagala na estetsko oblikovanje.

Miljenje o Krelievoj slaboj latintini dijelili su B. Bedekovi, I. Katona, P. J. afa k, a i T. Smi iklas, pa ga ocjena pisca barbara prati u vi e ivotopisa. Povjesni ari poput M. Mesi a, Smi iklasa i F. i i a, polaze i od nacionalnih politi kih interesa, osu uju Kr eli evo pristajanje uz be ki dvor i Habsburgovce, a i i ga, u usporedbi s I. Lu i em i J. Mikoczijem, ocjenjuje kao korak unatrag, premda je K. deklarativan pobornik kriti ke historiografije. Me utim, nakon objavljivanja latinskoga izdanja Annua 1901. i hrvatskoga prijevoda 1952, zbog svojega sadr aja one postaju glavnim izvorom za poznavanje dru tvenih obi aja i op enito za povijest svakida njice XVIII. st. u sjevernoj Hrvatskoj (J. Matasovi ). Kr eli a se s pravom mo e uvrstiti u red malobrojnih istinskih predstavnika prosvjetiteljstva u Hrvatskoj.

DJELA: Sivlenje blasenoga Gazotti Augustina, zagrebechkoga biskupa, iz vnogeh szkup izebrano i na peldu i na pobosznoszt. Vu Zagrebu, po stampe Ivana Weitz, 1747. Kratek navuk od szvete messe kakoti i molitve pod nium iz pobosz. i vuchenoga Muratoria sz. takai Ferencza Salesiussa piszmih i knig izvagien i za duhovni napredek onem koy hote stampati vuchinien. Zagrabiae, typis Cajetani Francisci H rl, inclyti regni Croatiae typographi (1762). Pridavek Kronike illiti Zpomenka pripecheny od leta po narodyenyu Kri tu evom MDCCXLIV. do leta MDCCLXI. Zebran, razlo en i na pervo dan po jednom masniku Tovarustva Jesussevoga. Stampan z-sztroskom Ferencza Zerauscheg, knigo-vescza vu Zagrebu. Pri Cajetanu Ferenczu H rl, preszlavnoga Kralyevsztva Horvatszkoga szlovo-pritiszkavczu (1762). U: P. Vitezovi Ritter, Kronika aliti Szpomenek vszega szveta vekov. Zagreb (1762). De regnis Dalmatiae, Croatiae, Sclavoniae notitiae praeliminares. Zagrabiae, typis Jandera (1769). Historiarum cathedralis ecclesiae Zagrabiensis partis primae tomus I. Zagrabiae, typis Antonii Jandera (1769); pretisak Zagreb 1994, hrv. prijevod Povijest Stolne crkve zagreba ke. Zagreb 1994. De archidiaconi officio ex iure communi canonico municipalibus quoque legibus securior tutiorque deductio ad D. D. parochos et ecclesiasticos archidiaconatus Chasmensis. Zagrabiae, typis Antonii Jandera, 1770. De indulgentia jubilaei anno praesenti 1770 in diaecesi Zagrabiensi promulgati tam A. R. DD. parochis, caeterisque confessariis, quam et Christianis et catholicis omnibus, utilis explanatio. Zagrabiae, typis Antonii Jandera, 1770. Scriptorum ex regno Sclavoniae a seculo XIV. usque ad XVII. inclusive collectio. Varasdini, typis Joan. Thomae nobilis de Trattnern, 1774. Annuae 1748 1767. Zagrabiae 1901 (hrv. prijevod Annuae ili Historija 1748 1767. Zagreb 1952). Izbor iz djela. Vinkovci 1999. Potpunija bibliografija u: T. Shek Brnardi , Zapre i ki godi njak, 8(1998) str. 343 348.

Vitezovi Ritter, Pavao Vitezovi Ritter, Pavao, hrvatski povjesni ar, knji evnik i leksikograf (Senj, 7. I. 1652 Be , 20. I. 1713). Sin alsa koga asnika Antuna Rittera i Senjanke Doroteje Lu kini . kolovao se u Senju i u zagreba koj isusova koj gimnaziji, gdje mu je predavao J. Habdeli , a 1670. oti ao je u Rim, gdje se upoznao s I. Lu i em. Na njegovo je obrazovanje ponajvi e utjecalo poznanstvo s polihistorom J. W. Valvasorom, za ije je djelo Topografija sada nje Vojvodine Kranjske (1679) izradio bakrorezne vedute gradova i utvrda i ijom se bibliotekom slu io za svojega boravka u Wagensbergu (Bogen perk u Kranjskoj) 1676 77. God. 1678. vratio se u Senj, gdje je sudjelovao u pograni nim sukobima s Osmanlijama, a 1683. sudjelovao je u borbama s Osmanlijama u Slavoniji i ugarskoj Podravini. Bio je zastupnik Senja na Saborima u Sopronu, Po unu (Bratislava) i Be u, a 1684 87. poslanik hrvatskoga bana i stale a na dvoru i pri Ugarskoj dvorskoj kancelariji u Be u. Za boravka u Be u u io je geografiju. Nositelj je vi e naslova (zlatni vitez, naslovni pod upan Like i Krbave, dvorski savjetnik, barun).

Od 1690. boravio je u Zagrebu, gdje je djelovao na razvoj kulturnoga ivota. Sabor mu je 1694. povjerio vo enje Zemaljske tiskare u Zagrebu, prve tiskare u banskoj Hrvatskoj, u kojoj je potom tiskao neka od svojih djela. Nakon sklapanja Karlova koga mira (1699), u slu bi grofa Luigija Ferdinanda Marsiglija te kao predstavnik hrvatskih stale a sudjelovao je u komisiji za odre ivanje hrvatsko-osmanske i hrvatsko-mleta ke granice. God. 1710. dobio je u nasljedstvo posjed itarjevo, zbog kojega se zapleo u imovinski spor. Zbog toga se sklonio u Be , gdje je razvio opse nu korespondenciju na latinskom, koja se danas uva u Arhivu HAZU, Nacionalnoj i sveu ili noj knji nici te u Hrvatskom dr avnom arhivu (arhiv Zagreba ke nadbiskupije).

Napisao je vei broj pjesnikih, historiografskih i leksikografskih djela. Hrvatsku verziju svojega prezimena (njem. Ritter: vitez) prvi je put upotrijebio u svojem prvom pjesni kom djelu na hrvatskom, Odiljenje sigetsko (Linz, 1684), a potom i u drugim djelima pisanima hrvatskim jezikom. Prvo svoje povijesno djelo, Traktat o krbavskim knezovima koji bijahu iz roda Gu i a (Tractatus de comitibus Corbaviae qui fuerunt ex genere Gussich), napisao je 1677., a objavio 1684. u Ljubljani; u njem se, izme u ostalih, pozivao i na djelo I. Lu i a. U Zagrebu je u Zemaljskoj tiskari, koju je iz Vla ke ulice preselio u svoju ku u na Gradecu, prvo tiskao Kalendarium aliti misze nik hervaski za leto 1695, a potom niz molitvenika, kolskih knjiga i spisa na hrvatskom i latinskom jeziku. God. 1696. objavio je ondje i vlastito pu ko-didakti ko djelo Kronika aliti spomen vsega

svieta vikov, koje je dijelom bilo kompilacija kajkavske kronike A. Vrameca (do 1578); u njem je poku ao dokazati da je Dalmacija dio Hrvatske, a o tome je pisao i u latinskoj spomenici grofu Marsigliju 1699. Iz toga doba potje e nekoliko Vitezovi evih rukopisnih karata, a najpoznatija je povijesna Karta cjelokupnoga Hrvatskoga Kraljevstva (Mappa generalis regni Croatiae totius, 1699), vezana uz djelo O ivjela Hrvatska (Croatia rediviva, 1700) u kojem je razradio ideju o tom da su svi Ju ni Slaveni zapravo Hrvati. Taj je koncept dodatno pro irio u velikom nedovr enom djelu O ilirskim rtvenicima i ognji tima (De aris et focis Illyriorum), dio kojega je

objavio u Beu 1701. pod naslovom Stematografija ili opis, obja njenje i rekonstrukcija ilirskih grbova (Stemmatographia sive Armorum Illyricorum delineatio, descriptio et restitutio), objaviv i pritom 56 grbova zemalja za koje je smatrao da pripadaju Iliriku. Autor je povijesnog spjeva Dva stolje a ucviljene Hrvatske (Plorantis Croatiae saecula duo, 1703), u kojem je opisao borbe s Osmanlijama na podru ju Vojne krajine u XVI. i XVII. st. U neobjavljenom djelu Opsjene djela O kraljevstvu Dalmacije i Hrvatske Ivana Lu i a (Offuciae Ioannis Lucii De regno Dalmatiae et Croatiae) zastupao je ideju cjelovitosti Hrvatske i kritizirao djelo I. Lu i a. Napisao je i nekoliko neobjavljenih kra ih tekstova: ivot i mu eni tvo svetoga Vladimira (Vita et martyrium B. Vladimiri), Ilirski junaci ili ivoti ilirskih svetaca (Indigetes Illyricani sive vitae Sanctorum Illyrici),

Banologija ili o banskoj vlasti u Hrvatskoj (Banologia seu de banatu Chrovatiae) te danas izgubljeni tekst Rasprava o tome kako je Hrvatska potpala pod vlast Ugarske (Tractatus, qualiter Croatia ad ius Ungaricum devenerit). God. 1704. objavio je djelo Oslobo eno rodoslovlje sv. Ladislava, kralja Slavonije (Natales Divo Ladislavo regi Slavoniae apostolo restituti), u kojem je poku ao dokazati da kralj Ladislav, osniva Zagreba ke biskupije, nije Arpadovi , ve da potje e od hrvatske vladarske dinastije. U rukopisu je sa uvano njegovo djelo Prikaz povijesti Srbije u osam knjiga (Serbiae illustratae libri octo), a 1712. u Trnavi je tiskao djelo Zasu njena Bosna (Bosna captiva). Njegova historiografska djela, u kojima isti e temeljnu ideju o poistovje ivanju svih Ju nih Slavena s Hrvatima, ostavila su sna noga traga u hrvatskoj historiografiji predilirskoga doba.

Uz povijesne rasprave pisao je pjesme, poslanice i jezikoslovne rasprave. Za razliku od historiografskoga rada, Vitezovi ev leksikografski rad manjim je dijelom sa uvan; najzna ajnije mu je leksikografsko djelo rukopisni rje nik Lexicon Latino-Illyricum (hrvatsko-latinski dio je izgubljen), preslika kojega je objavljena god. 2000., a prvo kriti ko izdanje 2010. Pisao je latinskim i hrvatskim jezikom, prvo rodnom akav tinom, ali prihva aju i poslije kajkav tinu i tokav tinu. Imao je potpuno jasnu tronarje nu koncepciju op ehrvatskoga knji evnog jezika, s dotad najboljim latini nim slovopisom temeljenim na jednoslovima. Po svojim slovopisnim rje enjima i po shva anju knji evnoga jezika umnogome je utjecao na Lj. Gaja i hrvatske preporoditelje 1830-ih u kona nom oblikovanju hrvatskoga standardnoga jezika i njegova slovopisa.

KATANI, Matija Petar Katan i , Matija Petar, hrvatski pjesnik, esteti ar, knji evni teoreti ar, prevoditelj, leksikograf, arheolog, kartograf, povjesni ar, geograf i numizmati ar (Valpovo, 12. VIII. 1750 Budim, 23. V. 1825). kolovao se u Pe uhu, Budimu, Baji i Segedinu. U Ba u u Ba koj zavr io je franjeva ki novicijat i primio ime Petar. Visoko kolski studij filozofije i teologije zavr io je u Osijeku (1778). Za sve enika zare en 1775. Poetiku, retoriku i estetiku studirao je na Filozofskome fakultetu u Budimu (1778 79). Nakon studija radio je kao profesor na franjeva koj gimnaziji u Osijeku (1779 88), a zatim na arhigimnaziji u Zagrebu (1788 95); godine 1795. bio je imenovan sveu ili nim profesorom starina (arheologija i stara geografija) i numizmatike Filozofskoga fakulteta u Pe ti, gdje je istodobno bio kustos Sveu ili ne biblioteke. Godine 1800. prisilno je umirovljen. Potom je, kao izop enik, ivio u franjeva kome samostanu u Budimu.

Svoju je erudiciju Katan i iskazivao u mnogobrojnim znanstvenim disciplinama. Ispitivao je etni ki karakter naroda na Balkanu (Filolo ko istra ivanje o pradavnoj domovini Hrvata In veterem Croatorum patriam indagatio philologica, 1790), istra ivao je doma e starine, geografiju hrvatskih krajeva u rimsko doba, geografiju staroga vijeka, stari jezik Panonaca (Ogled filologije i geografije Panonaca Specimen philologiae et geographiae Pannoniorum, 1795). Pisao je i o numizmatici (Osnove numizmatike Elementa numismaticae, 1799). Smatra se za etnikom moderne hrvatske arheologije. Katan i je i prvi prevoditelj Svetoga pisma na hrvatski jezik objelodanjena u cijelosti. Prijevod je za tisak priredio G. evapovi (Svetopismo starog zakona, 1831; Sveto pismo novog zakona, 1831). Nasljeduju i hrvatske lekcionare, knji evnike i leksikografe te pi u i bosanskim dijalektom , tj. ikavskom tokav tinom, Katan i svjedo i kontinuitet knji evnog jezika bosanskih, dalmatinskih i slavonskih pisaca i visok stupanj izgra enosti toga jezika.

Nevelik pjesniki opus ini zbirka Jesenski plodovi (Fructus auctumnales, 1791) te nekoliko mad arskih, latinskih i hrvatskih prigodnica. Zbirka latinskih i hrvatskih pjesama Fructus auctumnales napisana je pod utjecajem klasicisti ke poetike i pjevanja po klasi nim metri kim i vrstovnim uzorcima, a sadr i 37 latinskih (skupina Metra latina) i 18 hrvatskih pjesama (skupina Metra illyrica). Pjesme u latinskom dijelu razvrstane su u tri (Lyrica, Elegiaca et heroica i Epigrammata), a pjesme na hrvatskom u dvije cjeline (Trochaica patria, in choreis; Vulgaria lyrica). Najbolje pjesme protkane su mitskim sastavnicama. Ispred hrvatskih pjesama Katan i je dodao Kratku napomenu o prozodiji ilirskoga jezika (Brevis in prosodiam Illyricae linguae animadversio) u kojoj obja njava kako i hrvatske stihove treba graditi na osnovi kvantitete slogova, to je prva rasprava u povijesti hrvatske versologije. Op irnije se toj temi posvetio u poeti kom, esteti kom i knji evnopovijesnom djelu De poesi illyrica libellus ad leges aestheticae exactus (Knji ica o ilirskom pjesni tvu izvedena po zakonima estetike).

U toj raspravi, temeljenoj na klasicistikim estetikim i poetolo kim koncepcijama, dao je primjere iz hrvatske knji evnosti te se oslonio na vlastiti pojmovni sustav, u emu je tako er za etnik hrvatske znanosti o knji evnosti. Kao dobar poznavatelj novih knji evnih pokreta u Europi, u svojim je djelima spajao elemente klasicizma s predromanti arskim stilskim obilje jima. U rukopisu mu je ostao hrvatsko-latinski (Pravoslovnik) i latinsko-hrvatski (Etymologicon Illyricum) rje nik, koji uz leksi ko blago iz knji evne ba tine sadr e i mnoge dijalektno obilje ene rije i, novotvorenice, frazeme, uzre ice, zagonetke i prvu sustavniju etimolo ku obradu. U rukopisu je ostavio i opse nu autobiografiju, za koju se danas ne zna gdje se nalazi.